33 Quotes by Dubravka Ugrešić

Možda je "zrcalni" karakter gradskih prostora izbio dah iz mojih pluća: u gradovima sam se, naime, ogledala kao u ogledalu; na njima sam očitavala svoje stanje kao na strujnom brojilu; u njima sam uspoređivala svoju unutrašnju mapu s mapom grada; mjereći puls grada, mjerila sam svoj puls; mape podzemnih željeznica uspoređivala sam s vlastitim krvotokom. Drugi su imali psihoterapeute, ja sam imala gradove.

Mnogi stari ljudi udobroljavaju svoju okolinu. Otuda oni neprimjereni situaciji osmijesi i smjehovi, osobito kod ostarjelih žena. Njihovi osmijesi su isprike, kao da smijehom žele zataškati svijest o vlastitoj fizičkoj oronulosti. Kada smo mladi, nitko od nas ne mari za takve stvari. A onda u jednom trenutku počinjemo paziti da se ne "zamjerimo". Zašto? Zato što sve nas na životu zapravo održavaju drugi ljudi.

Mamina pobjeda izvojevana je pravedno: živjela je mnogo duže od oca i, za razliku od njega, pričala je priče.

Naivna Partenopa, koja nije znala za Odisejev trik s voskom, doživjela je Odisejevu stoičku ravnodušnost kao težak udarac svom umjetničkom samopouzdanju, i radije se survala u more nego da nastavi s pjevanjem koje više nikoga ne začarava. Partenopa je simbol borbe za umjetničku prvorazrednost, za visoke umjetničke standarde, anticipatorski borac protiv užasavajuće moderne dreke, ali i simbol neviđene naivnosti: većina ljudi, naime, rađa se s voskom u ušima.

Ne znam kako se stvari utiskuju u naše pamćenje, biramo li mi stvari koje ćemo zapamtiti, ili one biraju nas.

Nedvojben je i stalan jedino gubitak. Svaki čovjek, ovako ili onako, uvijek je na gubitku; svi klizimo nadolje; važna je jedino vještina usporavanja; vještina koju demonstrira već i ono narančino drvo što raste iz pločnika u obližnoj Via San Sebastiano i gađa svojim plodovima krovove automobila i bučne vozače motocikala.