Glagoljičko pismo započinje simbolom: „Az“.„Az“ je znak kojim se označuje slovo „A“, broj jedan i prvo lice jednine – „ja“. „Az“ je simbol, broj, slovo, ali i pitanje: Tko sam ja?„Az“ je početak ambicioznog pisma koje zahtijeva ne samo pisa¬nje nego i propitivanje. Vječno, uporno i tvrdoglavo, uvijek jed¬nako snažno.

„Az“ odgovara broju jedan. Jedan izražava apsolutno Biće iz kojega proizlaze sva bića. „Az“ je A, A je jedinstvo. Sinteza riječi i brojeva... Križnog je oblika kao i čovjek koji se izražavanjem uzdiže do vječnosti.1

Krvna veza dana mi je od Njega, Početka i Svršetka, Prvog i Posljednjeg, Alfe i Omege...Ja, kršćanin, vjerujem u Boga.

Je li bilo mudro zapisati neizrecivo? Za Lava je mudrost bila jednaka hrabrosti ludila. A ludilo... ludilo je opsjednutost idejom... Ideja je strast, a strast potvrda života...

Oči su Lazaru bile točka koja nevidljivim nitima prenosi iskustva nadčulnog svijeta.

Konstantin će im govoriti o svijetu uređenom brojkom četi¬ri. Govorit će im o Adamu, prvome sinu svojega roda i njegovu imenu sastavljenom od četiri slova u kojima se čitaju svi putovi ovoga svijeta – Anatolé (istok), Dýsis (zapad), Árktos (sjever) i Mesembriá (jug).

Kao i svi zaljubljeni, gutala je moje riječi kako bi ih mogla prilagoditi svojoj viziji... Zaljubljenost je također svojevrsna tvrdoglavost.

Sve je u pokretu. Ništa ne nastaje i ništa ne nestaje. Oblik smo prethodnog i korijen budućeg. Konstantin je mijena. I sâm sam takav. I ja sam mijena.

Uvjeravala me da je ljepota dojam i da će dojam koji ostavljam ovisiti o mojem uživljavanju u sugovornika. Ne prepoznam li njegov karakter i tankoćutnost, pogriješit ću u dojmu... Shvatila sam, trebam se pri¬lagođavati i tako ostati svojom.