To - to utočište mogao je imati, vjerovao je, da samo kaže jednu riječ. Zašto onda ne kaže tu riječ? Zato što bi današnje utočište moglo biti sutrašnja tamnica.

Sreća je besmislen pa čak i škodljiv pojam ako nije doista sveobuhvatna...

Tražiti ispunjenje vlastitih težnji u drugome, u međusobnim odnosima, ženska je igra. A muškarac koji bira od žene do žene, premda u srcu osjeća bol zbog idealizma, zbog želje za čistom ljubavi, ušao je u žensko carstvo.

Mislio je: Draže mi je prihvatiti kao motiv ne nešto što potpuno razumijem, nego ono što napola razumijem. Skrajnja jasnoća objašnjenja za mene je neiskrena.

Public life drives out private life. The more political our society becomes (in the broadest sense of ‘political’ — the obsessions, the compulsions of collectivity) the more individuality seems lost. … [N]ational purpose is now involved with the manufacture of commodities in no way essential to human life, but vital to the political survival of the country. … The whole matter … has to do with invasion of the private sphere (including the sexual) by techniques of exploitation and domination.

How lovely she could be! her face was gay and round, pink, the blue of her eyes was clear. Very different from the terrifying menstrual ice of her rages, the look of the murderess.

Razmatrajući sav svoj život, uvidio je da je pogrešno postupio u svemu - u svemu. Život mu je bio, štono kažu, upropašten. Ali pošto on, kao prvo, nije mnogo ni vrijedio, nije bilo ni naročitog razloga žaljenja. Razmišljajući na smrdljivoj sofi o stoljećima, devetnaestom, šestnaestom, osamnaestom, pronašao je u posljednjem izreku koja mu se svidjela:Žalost je, gospodine, vrsta dokonosti.

Je li on pametan čovjek ili idiot? Tako, u tom času, nije mogao tvrditi da je pametan. Nekad je prije možda imao svojstva pametne individue, ali je umjesto toga odabrao da bude sanjar pa su ga spretni tipovi izgurali.

Skandal? Čovjek ne treba da se povuče pred malim skandalom. Bilo bi mučno, groteskno, ali skandal je ipak neka vrsta službe društvu.