Sreća je besmislen pa čak i škodljiv pojam ako nije doista sveobuhvatna...

Tražiti ispunjenje vlastitih težnji u drugome, u međusobnim odnosima, ženska je igra. A muškarac koji bira od žene do žene, premda u srcu osjeća bol zbog idealizma, zbog želje za čistom ljubavi, ušao je u žensko carstvo.

Mislio je: Draže mi je prihvatiti kao motiv ne nešto što potpuno razumijem, nego ono što napola razumijem. Skrajnja jasnoća objašnjenja za mene je neiskrena.

Razmatrajući sav svoj život, uvidio je da je pogrešno postupio u svemu - u svemu. Život mu je bio, štono kažu, upropašten. Ali pošto on, kao prvo, nije mnogo ni vrijedio, nije bilo ni naročitog razloga žaljenja. Razmišljajući na smrdljivoj sofi o stoljećima, devetnaestom, šestnaestom, osamnaestom, pronašao je u posljednjem izreku koja mu se svidjela:Žalost je, gospodine, vrsta dokonosti.

Je li on pametan čovjek ili idiot? Tako, u tom času, nije mogao tvrditi da je pametan. Nekad je prije možda imao svojstva pametne individue, ali je umjesto toga odabrao da bude sanjar pa su ga spretni tipovi izgurali.

Skandal? Čovjek ne treba da se povuče pred malim skandalom. Bilo bi mučno, groteskno, ali skandal je ipak neka vrsta službe društvu.

Ljepota nije ljudski izum.

Tko traži sreću - morao bi biti spreman na loš ishod.

Ima u tome neke mudrosti, pomislio je, kao da bi posrtanjem mogao vratiti ravnotežu, ili priznajući malo ludila doći pameti. A uživao je u šalama na svoj račun.