3 Quotes by Đuro Sudeta

- A kako, molim vas, mi drugi ne možemo razgovarati tako s drvećem kao vi?- Ne znam!- ?- Možda zato, što ga volim kao samog sebe. Možda i zato, što ga volim više nego ljude!?

Prolaze vode, oblaci prolaze i dani ispod njih prolaze. Dolaze — prolaze. Provuku se plave sutonove sjenke, prokaplju mračci kroz prozore, provuku se, pritaje, pa ih nestane. Nestane sunca, boja nestane i dan se za danom ugasi i ode nekuda u daljine. Tamo su već prošli vjekovi, životi i godine.

To ga još jače rastuži, pa okrene putem na drugu stranu prema staroj sumornoj šumi koja je gorjela u ranim večernjim bojama. Iz livada i vinograda dopirala je pjesma zričaka i miris rane jeseni koja se kao šapat dozrelih usana širila krošnjama drveća i naličjem dozrelog voća i otave. Uza svu ljepotu prirode ostade ovaj put potpuno tup, tuđ samom sebi - hladan bez osjećaja.