13 Quotes by Slaviša Pavlović

U begu od nesreće, doživljavao sam skup razočarenja koji su je svojom snagom prevazilazili, čak i u toj meri da mi se činilo da je bolje da sam nesreću sačekao raširenih ruku. Ali, kako da se predam zlu kad osećam da postoji dobro?

Sometimes I believe that in life every promise should be taken with suspicion, disbelief, even as a lie because it features knights in the world without knights can not exist. Increasingly it seems that the people make promises lightly, and even easier to not fulfill. I believe that the main task of each of us to make this world a better position, so that all become knights, the swords do not carry it, but the words behind which we stand.

Ako ne možeš da prođeš kroz zid, onda ga preskoči. Ako ne možeš da ga preskočiš, provuci se ispod njega. Ne gledaj na granice koje drugi postavljaju - to su samo ograničenja ograničenih. Ne postavljaj ih ni sebi, jer za posebne ljude ne postoji kraj. Postoji samo večnost. Uhvati je...

Heroji ljubavi, oni pravi, ne pamte se dugo, nisu bitni za istoriju, ali u sebi poseduju nešto vrednije, jače od bilo kog vida herojstva. Njihovi postupci se beleže samo u srcima, opstaju zakopani do poslednjeg otkucaja, što je dovoljno dugo da bi ostali zapamćeni onima zbog kojih su to herojstvo činili. Pravim herojima je to dovoljno.

Naš narod ti je takav da ne trpi žive junake, nikako mu ne prija da neko bude bolji ili veći od njega, ili da pojavom pokazuje vrednosti koje su mnogima nedostižne. Zato su ti kod nas svi heroji mrtvi. Živih nema, a iako se pojave, sami ih pobijemo kako bismo im što pre stavili oreol iznad glave i govorili o njihovom junaštvu. Mi smo mrtvima spremni da oprostimo sve, čak i veličinu, znajući da oni ne mogu ustati da se izmere, niti ospore, pa tako lakše ravnamo naše reči sa njihovim delima.

We play in twelve rounds. The present against me. I lost the previous eleven. Defeat after defeat. And now I am waiting for the last round. The key round. The fact that I did not fall so far gives me more strength. It’s only now that I hope to win, by knock-out, because the fate is too tired from punches that it will eventually fall by itself. And maybe it will fall on knees when it realizes that I am not going to fall.

And when you're shooting at rocks, pushed aside, pulled back, you proceed. Follow your goal, slowly walk the, endure any adversity and success is inevitable. Then you look back, look at all of them, the needy, who are still standing in the same place and do the same to others. This time, you will extol, saying that they are responsible for your success. Forgive and feel sorry for yourself, have not helped you succeed, and they were left behind.

Ne volim izazvanu sreću, prouzrokovanu nečim, volim prirodnu, od Boga datu, pa čak iako nije velika, nekako mi najlepše pristaje.

I kada vas gađaju kamenjem, guraju u stranu, vuku unazad, vi nastavite. Sledite svoj cilj, polako koračajte, istrpite svaku nedaću i uspeh je neminovan. Onda ćete se osvrnuti, pogledati sve njih, bednike, koji i dalje stoje na istom mestu i rade to isto drugima. Ovog puta, vas će veličati, govoreći da su oni zaslužni za vaš uspeh. Oprostite i sažalite se, neka nisu pomogli, vi ste uspeli, a oni su ostali iza vas.