U proljeće sve je drugačije. I najtananija nada ima smisla. Gledajući buđenje prirode čovjek dobije neku snagu i vjeru, pa zanesen i opijen vidi samo ljepotu, a zaboravi sve one nedaće koje mu, kao i jučer, sjede za vratom.

Čovjeku treba vjera. Ko istinski vjeruje u Boga, taj nikad neće učiniti zlo, a i patnju će lakše podnositi.

Ljudima prvo gledam u noge, da bih im dao vremena da izbace sažaljenje iz očiju. Ne podnosim da me sažaljevaju. Ništa gore. Neka žale onako ljudski, u sebi, u srceu, ne moraju mi pokazivati očima.

Ljudi su nekad umirali da bi mogli reći ono što misle, ginuli su. Danas bi mnogi umrli da se ne sazna šta misle, da se ne otkrije kakvi su.

Allah daje svakome. Samo, neki ne znaju da uzmu... A, neki neće...