#Vile
Quotes about vile
The concept of "vile" often evokes a visceral reaction, conjuring images of actions or behaviors that are morally reprehensible or deeply unpleasant. This tag represents the darker aspects of human nature and the world around us, serving as a stark reminder of the boundaries of ethical conduct and the consequences of crossing them. People are drawn to quotes about vileness because they offer a lens through which to examine the complexities of morality and the human condition. These quotes can provoke thought, spark introspection, and even inspire change by highlighting the stark contrast between good and evil. They serve as cautionary tales, urging us to reflect on our own values and the impact of our actions. In a world where the lines between right and wrong can sometimes blur, exploring the theme of vileness through quotes can provide clarity and insight, encouraging us to strive for a more compassionate and just society.
Učenje je poput brzog putovanja: ni na trenutak nema zaustavljanja... Pripremi se na pripovijedanja o onome što moje oči ne će vidjeti. Slušat ću o nevidljivim ženama iz tvoga kraja.
Vile su satkane od svjetlosti. Takva su im i pribježišta – oblaci. Vilinska prozračna bljedoća odraz je oblaka – vilinskih stanova. Svoje stanove – oblake, vile vijaju, motaju, stežu, svijaju, vode i njima upravljaju.
Vlast i moć dali su mu slobodu, ali i spoznaju da je svemir ipak ostao ravnodušan spram njegove veličine. Zato mu je i potrebna priča. Neka drugačija od onih koje je poznavao.Treba mu priča s kojom se vrijeme zaustavlja, a ne ona koja vremenu pomaže brže protjecati.
Žitelji južnog dijela Kraljevstva Hrvatskog vilama nazivaju nevidljive žene koje viju oblake i tjeraju ih nebom. Izgovarajući njihovo ime ti ljudi vide vihore koji se svijaju oko svojega tijela kao što se i bube svijaju u svoje čahure.
U Kraljevstvu Hrvatskom po livadama raste vrlo neobično bilje, među njim tu cvate i posve neobična trava. To glavičasto jesenje cvijeće crvene je boje, a korijen te trave nalik je glavici crvenog luka. U rana jutra, kada je sva priroda rosom okvašena, ta biljka od sebe otpušta bijelu sluz i iz nje se otjelotvoruju mlade vile.
Čak i kada silaze među ljude, vile su vjerne oblacima – mjestima svoga postanka i kasnijeg izgnanstva.
Nepravedno je čitatelja ostaviti da traži i rekonstruira do pola pročitanu priču. Ne želim zamišljati kraj – ni svoj, ni bilo čiji drugi. Početak i kraj dobivamo, a ono što je izmeđunjih stvaramo upravo zato da bismo izbjegli razmišljati o početku i kraju. Priču trebam!
The stuff was like nitric acid, and moreover, in swallowing it one had the sensation of being hit on the back of the head with a rubber club.
O Godhead of glory and anguish!O Christ shone through Magdalen's tears!Thy sons on the universe languishIn iron bands strong as the spheres;With virtue Thy likeness we cover,With priestcraft we mock at Thy power,And the meanest on earth is a lover,As vile as a flower.